Treća industrijska revolucija, koja uključuje digitalizaciju, donijela nam je računare, računarske programe ili šire gledano, softver, baze podataka, računarske mreže i informacione sisteme. Tehnička sredstva treće industrijske revolucije (računari, softver, elektronske baze podataka, internet) formirala su temelj i na kraju dovela do stvaranja vještačke inteligencije (u daljem tekstu: AI), koja je u srži četvrte industrijske revolucije u kojoj se danas nalazimo. Možemo zaključiti da je AI „rezultat evolucije već postojećih tehnologija”.¹

Termin „računarski program” ili „kompjuterski program” koji koristi zakoni o autorskom i srodnim pravima Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske i na koji mogu postojati autorska prava, treba razlikovati od termina „softver” u tehničkom i pravnom smislu.² Softver je širi pojam od računarskog programa i može se sastojati od jednog ili više računarskih programa, pripreme dizajnerskog materijala (opis programa) i dodatne tj. prateće (korisničke) dokumentacije i potencijalno drugih elemenata. Ovaj stav podržava i francuski tekst Direktive o računarskim programima, koji jasno razlikuje pojmove računarski program i softver, a zaštita se pruža samo računarskom programu! Na osnovu navedenog možemo zaključiti da pravni pojam računarskog programa obuhvata tehnički koncept računarskog programa i prateću tehničku dokumentaciju.³

Industriju baze podataka kao jedno od obilježje treće industrijske revolucije dovodi do toga da je informacija ključni resurs. Baze podataka su se tradicionalno štite putem autorskog prava kao zbirke djela i uglavnom su bile ograničene na „originalne elemente strukture baze podataka”. Većina zemalja u regiji, uključujući Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, uvela je, pored već postoje autorskopravne zaštite baze podataka, još jednu sui generis zaštitu kroz institut prava proizvođača baza podataka kao pravo srodno autorskom pravu čiji je cilj zaštita baza podataka kojima nedostaje originalnost i stoga ne ispunjavaju uslove za zaštitu autorskog prava. Cilj je zaštititi baze podataka koje su rezultat komercijalnog poduhvata od nelojalne konkurencije.⁴

 Konačno, razvojem i unapređenjem softvera i bazi podataka, na tržištu informacionih tehnologija zastupljena se gotova „paket“ rešenja u bankarskom sektoru, telekomunikacija, privrednim društvima, elektrodistribucijima i drugim sektorima koja se rasprostranjeno nazivaju „informacioni sistemi“. Informacioni sistemi predstavljaju širi pojam od softvera i sastoje se iz (elektronske) baze podataka i aplikativnog softvera (tj. kompjuterskog programa i opisa programa tj. prateća tehničke i korisničke dokumentacija), koji „upravlja“ pomenutom bazom podataka. Informacioni sistem može u sebi sadrži autorsko pravo na jednom ili više računarskih programa (koji zajedno čine softver), zatim autorsko pravo na strukturi baze podataka, te još jedno posebno srodno pravo proizvođača baze podataka.⁵ Konačno, četvrta industrija revolucija nam je donijela AI kao sofisticirane informacione sisteme koji počivaju na sistemu mašinskog učenja koji uči iz sadržaja koji može biti zaštićen autorskim pravom.

S obzirom na složenost tematike i povezanosti prava i tehnologije, postavlja se pitanje kako pravno zaštiti računarski program, softver, originalnu i neoriginalnu bazu podataka, informacioni sistem, konačno AI kao sofisticirani informacioni sistem? Pravna zaštita se može posmatrati kako iz ugla IT firmi koji razvijaju ove proizvode, tako i sa aspekta nosioca autorskog i srodnih prava.

Za sticanje autorskog prava i prava srodnog autorskom pravu u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ali većini drugih zemalja se ne zahtjeva ispunjenje bilo kakvih formalnosti kao što je vođenje bilo kakvog upravnog ili sudskog postupka. Autorsko pravo nastaje samim činom nastanka autorskog djela kada autor uživa svoje autorska moralna i autorska imovinska prava. Međutim, ono što je značajno jeste da kada IT firma razvija informacioni sistem za potrebe naručioca posla, nužno je radi pravne sigurnosti među strankama da se detaljno UGOVOROM regulišu sledeće činjenice: 1) ko je nosilac autorskih moralnih prava (može biti samo fizička lica i neprenosiva su) na računarskom programu; 2) ko je nosilac autorskih imovinskih prava (može biti i pravno i fizičko lice) na računarskom programu (najznačanije pravo jer daje pravo ekonomske eksploatacije proizvoda, kao i vršenje dorada i izmjena računarskog programa u budućnosti i čitav niz drugih autorskoimovinskih prava); 3) ko je nosilac autorskih imovinskih prava na računarskom programu (nosilac prava upravljanja i izvornim i objektnim kodom softvera); 4) ko je nosilac autorskih imovinskih prava na strukturi baze podataka; 5) ko je proizvođač baze podataka, ako je riječ o bazi podataka koja nije originalna. Iako autorsko pravo nastaje činom stvaranja autorskog djela, radi obezbeđenja dokaza nosioci autorskog i srodnih prava mogu da deponuju primerke svojih dela i predmeta srodnih prava kod nadležnog organa. U konkretnom slučaju, u Bosni i Hercegovini se može deponovati primjerak računarskog programa (na CD ili USB-u), a u Srbiji kako primjerak računarskog programa, tako i baze podataka, koji nerijetko zajedno čine informacioni sistem. Osim toga, u toku razvoju informacionog sistema mogu se zaključiti posebni Ugovori o povjerljivosti informacija (engl. NDA Non-disclosure agreement) u kojima se detaljnije regulišu know – how (posebna znanja i sposobnosti) koja su nedostupna na tržištu o načinu kreiranja, funkcionisanja, održavanja i druge specifičnosti računarskog program i elektronske baze podataka. Industrijskim dizajnom može se štiti npr. izgled ikonice softverske aplikacije u kojoj je kompjuterski program sadržan. Konačno, žigom se može štiti znak pod kojim se računarski program (softver ili informacioni sistem) pojavljuje na tržištu (npr. softver Microsoft ili Oracle).

Više o pravnoj zaštiti pravnoj zaštiti informacionog sistema možete pročitati u radu autora:

A. Živković, „Pravna zaštita informacionih sistema u eri digitalizacije kao preteča razvoja vještačke inteligencije”,  Zbornik radova „Savremeno pravo u eri digitalizacije i održivog razvoja”, Pravni fakultet, Institut za pravne i društvene nauke, Kragujevac, 839–875. https://doi.org/10.46793/XXIMajsko.839Z

---

1. S. Marković, „Patetno pravo u doba veštačke inteligencije”, Veštačka inteligencija: izazovi u poslovnom pravu (ur. D. Popović), Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, 2024, 101–102. ↩︎
2. Zakon o autorskom i srodnim pravima Bosne i Hercegovine  („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 63/2010); Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije („Sl. glasnik Republike Srbije”, br. 104/2009, 99/2011, 119/2012, 29/2016 – odluka US i 66/2019); Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Hrvatske „Narodne novine br. 111/2021“). ↩︎
3. I. Kunda, R. Matanovac Vučković, Raspolaganje autorskim pravom na računalnom program – materijalnopravni i kolizijskopravni aspekti, Zbornik pravnog fakulteta u Rijeci 31(1), Suppl., 2010, 85–132. https://hrcak.srce.hr/file/81588 ↩︎
4. A. Živković, „Pravna zaštita informacionih sistema u eri digitalizacije kao preteča razvoja vještačke inteligencije”,  Zbornik radova „Savremeno pravo u eri digitalizacije i održivog razvoja”, Pravni fakultet, Institut za pravne i društvene nauke, Kragujevac, 839–875. https://doi.org/10.46793/XXIMajsko.839Z ↩︎
5. A. Živković, H. Hasić, „Korištenje baze podataka kao predmeta autorskopravne i zaštite srodnog prava proizvođača baze podataka u eri informacionih tehnologija“, u: „Međunarodni naučni skup „Izazovi i perspektive razvoja pravnih sistema u XXI vijeku“ (ur. Željko Mirjanić, Igor Milinković, Bojan Vlaški.), 2022, 315. ↩︎

---

Naslovna fotografija: Image by freepik

---

Mišljenja i stavovi objavljeni u okviru sekcije Blog su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove Instituta za uporedno pravo.