Sindikati kao tvorevina koja krasi kolektivno radno pravo i čija je krucijalna supstanca, postalo je predmet preispitivanja i njegove društvene opravdanosti. Ključno pitanje koje se danas postavlja jeste potencijalna održivost sindikata i da li isti imaju moć odgovoriti današnjim trendovima. Današnji trendovi i svilo neoliberalizma koje je pogodilo i radne odnose, nije zaobišlo ni sindikate.  

Sindikati su decenijama bili akteri u borbi za radnička prava, ali danas se suočavaju sa velikim izazovima, kao što su na primjer: slabljenje pregovaračke moći, otežan pristup novim generacijama radnika, padom članstva. Možemo reći da digitalne tehnologije otvaraju nove kanale za komunikaciju, mobilizaciju i kolektivnu akciju. Online platforme i društvene mreže daju šansu radnicima (pogotovo mladim) da izraze nezadovoljstvo ukoliko postoji, organizuju proteste i vrše pritisak na poslodavca na mnogo dinamičniji način od tradicionalnih mehanizama, u prilog ovom ide organizovanje štrajkova u Španiji prilikom donošenja Rider zakona.¹

Komunikacione teorije, kao što je teorija „mrežnog društva“ objašnjavaju da digitalne tehnologije omogućavaju stvaranje horizontalnih mreža otpora koje zaobilaze hijerarhijske strukture. Sindikalni pokreti koji koriste društvene mreže nisu nužno vođeni centralizovanim rukovodstvima, već pretežno nastaju kao inicijativa radnika povezanih putem aplikacija ili foruma. Incijative u pogledu „hashtag pokreta“  pokazuju da digitalne kampanje mogu brzo privući pažnju i stvoriti pritisak na poslodavca.² S toga kao nova platforma sa kojom se želi izaći pred zaposlene-radnike, jeste forma digitalnog sindikata, koji bi uz pomoć digitalnih alata i digitalnih kanala mogao da doprinese i pruži prijeko potrebno vještačko disanje sindikatima. Za ukazati je na jednu dobru ovakvu praksu i projekat Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, koji su uz pomoć aplikacije i projekta „Digitalni član“ istupili sa platformom koja će svakako da doprinese oživljavanju i revitalizaciji sindikalne scene u Hrvatskoj.³ Zašto je dobro digitalizovati sindikate i koji su to zapravo neke od ključnih mogućnosti digitalnih sindikata osvrnućemo se u narednim redovima.

Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da su oko 3 milijarde ljudi korisnici interneta kao i da oko 160 miliona zaposlenih radi u neformalnoj ekonomiji i ekonomiji neoliberalizma,⁴ primjetićemo na osnovu istih da želja i entuzijazam za tradicionalnim sindikatima nije više tako popularna niti izražena, pogotovo ako uzmemo u obzir da ove brojke kao i pravci ne pogoduju njegovanju vrijednosti tradicionalnih sindikata. Generacija koja je činila sindikat jakim sredinom XX vijeka više nije u radnim odnosima, postavlja se pitanje kako zainteresovati mlade za ovim još uvijek danas osnovnim ljudskim pravom. Ono što međutim ide u prilog naprijed navedenom jeste  da  sindikalno organizovanje treba  početi promovisati putem digitalnih aplikacija ili pak drugih vidova i kanala digitalnog organizovanja i sami tehnološki bum XXI vijeka iskoristiti u korist promocije i sto većeg dopiranja po dubini do zaposlenih. Istraživanja iz gig ekonomije su pokazatelji da su dostavljači, vozači i freelanceri najskloniji korišćenju digitalnih mreža za razmjenu informacija i organizovanje akcija, što dovodi do toga da online zajednice mogu postati osnova za realne proteste i štrajkove, što potvrđuje činjenicu da digitalni sindikalizam ima stvarni uticaj i na radne odnose.⁵

Ovakvom platformom bi se doprinijelo rješavanju izazova  kao što su pristup novih generacija i zaustavljanje pada članstva kao i rađanju sindikalnog organizovanja onamo gdje ga nikad nije ni bilo (ovo pogotovo mislimo na privatni sektor  kao i nove forme rada). S toga, digitalni sindikati pored izazova na koje bi pozitivno odgovorili, doprinijeli bi promociji demokratičnosti i transparentnosti, što do sada sindikati nisu promovisali, već se određeni ili pak veći dio poslova i pravaca djelovanja obavljao pod velom tajni i skroz netransparentno.  Ovo se pogotovo odnosi na nedostatak transparentnosti prilikom izbor predstavnika zaposlenih u sindikatu kao i mogućnost iznošenja većeg broja mišljenja i pravaca prilikom kolektivnog pregovaranja, samo su neki od razloga gušenja kolektivnog bunta i interesovanja za sindikalnim organizovanjem.  Na ovakvo stanje odgovorilo bi se pozitivno implementacijom  digitalnih mehanizama u sindikalnom organizovanju, pa bi svaki član sindikata mogao da iznese svoje mišljenje i zapažanje i „mrtvilo“ kolektivnog pregovaranja kao i cjelokupan proces bi se pokrenuo i dobio bi jednu dinamičniju i efikasniju ulogu. Samim tim bi se pregovaračka moć i potencijal sindikata znatno povećao i oteo iz ruku „pojedinaca“ i vratio onamo gdje mu je i mjesto, a to je među zaposlene.  „Mat“ pozicija u kojoj će se sindikati neminovno naći u budućnosti, implementacijom ovog riješenja bi se znatno ublažio uticaj izazova pred kojima se isti nalaze (izazovi sa početka bloga).

Ne možemo a da se ne osvrnemo i na činjenicu da  digitalne sindikate institucionalno pravo ne poznaje. Potencijalni pravac borbe i djelovanja za revitalizaciju i dalje sprečavanje fragmentacije sindikalne scene vidimo isključivo u simbiozi digitalnog i tradicionalnog načina organizovanja.  Samo na takav način se može  adekvatno  odgovoriti na izazove, pokazati spremnost i odlučnost da se ova tvorevina i vrelo koje traje tri vijeka s razlogom, sačuva u spektru osnovnih ljudskih prava i sloboda.

---

1. A. Todolí Signes, Commento alla sentenza del Tribunale Supremo spagnolo che considera i riders lavoratori subordinati: Tribunal Supremo Sala de lo Social, 25 settembre 2020, n. 805. Labour & Law Issues, 6(2), 2020, 1-13. DOI: https://doi.org/10.6092/issn.2421-2695/12034. K. Uba, & J. Jansson,  Political campaigns on YouTube: trade unions’ mobilisation in Europe. New Technology, Work and Employment, 2021, 240-260. DOI: https://doi.org/10.1111/ntwe.12181. M. Rodríguez-Piñero Royo, La Ley Rider dos años después: enseñanzas de una experiencia particular. Revista De Estudios Jurídico Laborales Y De Seguridad Social (REJLSS), (7), 2023, 13–35. DOI: https://doi.org/10.24310/rejlss7202317604. ↩︎
2. F. M. Hau, & W. N. Hansen, Social media, democracy, and the labor movement: How battles for control on Facebook affect unions. Journal of Industrial Relations, 67(4), 2025,  585-606. https://doi.org/10.1177/00221856241307348.
   R. Wang, & A. Zhou, Hashtag activism and connective action: A case study of #HongKongPoliceBrutality. Telematics and Informatics, 61, 2021, 101600–. https://doi.org/10.1016/j.tele.2021.101600. R. Wang, & H. K. Chu, Networked publics and the organizing of collective action on Twitter: Examining the #Freebassel campaign. Convergence, 25(3), 2019, 393–408. https://doi.org/10.1177/1354856517703974. B. McKenna, Creating convivial affordances: A study of virtual world social movements. Information Systems Journal, 30(1), 2020, 185–214. https://doi.org/10.1111/isj.12256 ↩︎
3. https://sindikat-kulture.hr/hsdk-u-novom-ruhu-i-s-novom-platformom-digitalni-clan/ ↩︎
4. M.S.Balaji, et al.  Effectiveness of B2B social media marketing: The effect of message source and message content on social media engagement. Industrial Marketing Management, Volume 113, 2023, 243-257. DOI: https://doi.org/10.1016/j.indmarman.2023.06.011. D. Houghton, A. Pressey & D. Istanbulluoglu, Who needs social networking? An empirical enquiry in to the capability of Facebook to meet human needs and satisfaction with life. Computers in Human Behavior,104, 2020, 106153. DOI: https://doi.org/10.1016/j.chb.2019.09.029.
   S. Cartwright, H. Liu, & C. Raddats, Strategic use of social media within business-to-business (B2B) marketing: A systematic literature review. Industrial Marketing Management, Volume 97, 2021, 35-58, ISSN 0019-8501, DOI: https://doi.org/10.1016/j.indmarman.2021.06.005 ↩︎
5. S. Joyce, M. Stuart, & C. Forde, Theorising labour unrest and trade unionism in the platform economy. New Technology, Work and Employment, 38, 2023,21–40. DOI:https://doi.org/10.1111/ntwe.12252. J. Healy, & A. Pekarek, The triangular relationship in platform gig work: Consumers, platform beneficence and worker vulnerability. New Technology,Work and Employment, 40,  2025, 265–284. DOI: https://doi.org/10.1111/ntwe.12310 ↩︎

Image by rawpixel.com on Freepik